srijeda, 09.04.2008.
Pitaju me jesmo ti i ja skupa..
A ja neznam odgovor, neznam ni o kome ovisi...
Trebalo je sve završiti onu večer kad je i počelo. Uspila sam, dokazala ti da nisam više ona nesigurna curica kojoj si lagao u oci, ljubija njene usne samo sat-dva prije nekih drugih.. Odrasla sam, ti si me naučija tome, kako ići kroz život nepovrijeđen, kako gaziti druge!
Nema smisla dalje.. Ne vidim se više uz tebe, i svi naši susreti su mi samo gubljenje vrimena. Ponekad mi se tako gade tvoji poljupci i dodiri. Nisam umorna, ne boli me glava, samo dobro lažem... Ali drago mi je šta ovaj put se trudiš pokazat mi da me želiš, da ti je stalo i da ne postoje druge! Drago mi je što sam shvaćaš da si me povridija i što mi se kuneš da nećeš više nikada. Ovaj put ću ja tebe. Jer ovaj put ja odlazim! Samo još neznam kad! Ne želim biti kao ti i samo nestati. Iako je to najlakše!
- 21:24 -
utorak, 23.10.2007.
Evo ka i obično čekan jednog dotičnog gospodina Tonija da se spremi i doguza do mene. Oko 7! Pih. Očekujen ga do 9, iznenadit će me dođe li prije!! Iako me i prošla volja više za njim.. Mislim sad za nekim baljenjem! Ta faza je izvitrila, ostala je faza mirno spavanje dječijin snom 
Kad sam ga zvala da dođe osjećala sam se drugačije, malo življe.. Baš raspoloženo!
Popodne sam opet provela sa svojin prijateljem R....! Isto kao i proteklih 10 dana.. Samo nam je Blesavi falija. Inace cilo ovo vrime radin ujutro, popodne i navečer sam s njima 2. Redovito prolazimo faze cerenja, pa mrtvila. Zapravo nebi to tako nazvala, nije mrtvilo nego uzivancija bez glupih misli, bez obaziranja na ljude oko tebe! Neki će skužit zbog kakvog konzumiranja to stanje svijesti nastaje..., hehe... 
Ali jeben mu mater popustilo je djelovanje, da mi je sad samo povuć dim prije nego se nađem s njim!!!
Inače danas smo sidili na plaži i kad sam sinjala policiju moram priznat da mi nije bilo svejedno! Ne triba mi i to sranje, dovoljno mi je sta znam da nisam normalana jer dimin svaki dan! Moram malo stat. Ali svaki dan je odgađanje da od sutra neću.. Dobro, nisam sad vječno upušena pizda, ali uvik mi se čine da svi kuze u kaficu na cemu sam i bojin se da jedanput neko stvarno ne skuzi, npr. moj sef!
Pokušala sam pričat sa Blesavin! Rekla mu da želin samo prijhateljstvo, da sam razmisljala i da s ponašamo ka dica! On se i na to pravija lud! A kad je tako, odustajem! Nema smisla. Samo postaje i meni ža kako se ponaša prema toj svojoj curi, kako se ponaša općenito. Kako vozi kad zapalimo. Popizdila sam u subotu... Tako mi je došlo da izađen iz auta i ispleskan ga... Ne želin sranja, ni prometnu. Niti želin da se jednom, njemu neko sranje dogodi. Tada više neće bit bitno samo auto.. Ne bi mogla podnit da izgubin njega... Teško bi bilo dalje!! Preteško!
- 20:09 -
nedjelja, 14.10.2007.
prijatelju... :)
On je osoba s kojom bi mogla biti cili dan....
Osoba koja mi fali kad jedan dan prođe a da nismo popili kavu...
Onaj s kim najviše volim pričat, koji zna o meni puno...
Njega sam samo jednom ljubila i bilo mi je lipo..
Nikad mu više prva nebi prišla na taj način, ali ni zaustavila ga kad bi on započeja nešto..
Volin ga, ali kao neku jako dragu osobu, ne kao nekoga u koga sam zaljubljena..
On je moj najbolji prijatelj!
Ali koliko god razmišljala, koliko god pričala s njim ili drugima, ne mogu shvatit šta se događa s nama! Prijateljski je nekoga zvat u 4 ujutro pijan, ali jeli prijateljski tražit da se nađete i kad to odbiješ komentirat "sama si kriva, ja sam te zva"?
Jeli prijateljski reć da ne propuštat samo pijane razgovore nego nešto drugo?! A sutradan se pravit druga osoba i normalno pričat o pizdarijama na kavi.
Trudin se misliti da samo umišljam, ali vidim da nešto tu ima. Osjećan to, kao što sam jednom davno osjećala da cemo završit skupa, da je obostrano to između nas! I ne shvaćan ni sebe. Zašto to ne zustavin?! Zašto ga želin opet poljubit kad ne parim zaljubljena? Kad mislim da mi je samo prijatelj?!
Da mi bar netko objasni šta se događa!!!!
- 16:03 -
srijeda, 10.10.2007.
Slobodna sam danas! Opet neznam šta bi sa sobom. Kavu sam popila, novine pročitala i sad opet u sobi za kompjuterom. Da mi je bar ono "refresh" stisnit u glavi! Fizički sam odmorna, ali psihički nikako! Još 2 dana do plaće, abaš imam osjećal kako bi me jedno pošteno obilaženje dućana opustilo. I mislim to početkom sljedećeg tjedna odma obavit! Šizim totalno!!! Ja i ona moja druga ja tribamo sist i popričat jedna s drugom. Šta prije! Jer se neće nijjedna dobro provest i svi m iskupa ćemo završit na psihijatriji!
- 14:33 -
srijeda, 03.10.2007.
Funkcionirati kako sam naučila mogu jedino sama. Zato sam prikinila sve glupe vezice, izbrisala nepotrebne brojeve iz mobitela ,a i iz života. Najbolje se snalazim sama, jedino tako mogu i jedino tako znam!!!
Mozda sam egoistična pizda, ali briga me. Neka sam! Emocionalni invalid, s ljubomorom koju neću nikome pokazati ali koja uništava mene. Ovako je najbolje, nemam se ljutit na koga, ni mislit šta će mi ko reć, ni odgovarat na ničija pitanja. Radin šta me volja!
Uživan!
Kao na primjer sinoć! Zva me rođak da dođemo prija i ja u vikendicu od jednog prijatelja, Neka blesava ekipa s faksa, njih par momaka i 2 cure.. Već pijani kad smo mi došle. Je da smo planirale samo svratit i ostat kratko ali došla sam doma jutros u 5. I hvala Bogu da ne radin danas jer bi bila m-r-t-v-a!
Gitarica, roštilj, vino koje mrzin ali sam ipak popila. I puklo me lagano odma od jedne čaše. 
Hehe čaše od pola litre ali nema veze! Ali momci s građevine su nenormalno blesavi i skidan im kapu, pogotovo dotičnom gospodinu "Bracaninu" (Leo) kojeg bi stvarno povela sa sobom i držala ga doma ka kućnog ljubimca. 
A sve u svemu, dobro je bilo... Malo pivali, puno pili, oni jeli meso upitne kvalitete ispečeno, malo se "zabavili" i tako..
Još da moja prija zaboravi na profesionalne deformacije i ne slikaje okolo.. Naravno mene i Lea, da slučajno nebi svoga Gospodina Iskidane Gaće!! Dobrog lika je uvatila, moram priznat!! Ma ostalo se i ne računa, on i Leo su bili jedina 2 za kojima bi se čovik i okrenija 
I jedna savršena pisma koju je "Bracanin" otpiva i odsvira na gitari...
Ponoćni Express - Drugom stranom ulice
Između mene i tebe postoji hiljadu godina
Samoće i jedna laž
Ko da se nismo ni sreli
I ko da nikad nećemo
Jedno drugom reći nešto nježno
Što nekad znali smo
Te noći umrla je ljubav u nama
U nama slomilo se sve
I jedan čovjek i jedna žena
Su krenuli svaki svojom stranom ulice
Su krenuli svaki svojom stranom ulice
Između mene i tebe
Postoji slijepa ulica i tišina
Što naše usne razdvaja
Ko da se nismo ni sreli
I ko da nikad nećemo
Jedno drugom reći nešto nježno
Što nekad znali smo
Te noći umrla je ljubav
U nama slomilo se sve
I jedan čovjek i jedna žena
Su krenuli svaki svojom stranom ulice
Su krenuli svaki svojom stranom ulice
- 17:53 -
utorak, 25.09.2007.
uspomene
Još jedna večer prolazi, kišna i depresivna.. Kao što se ja osjećam.
A razlozi? Moj dragi prijatelj koji nikad više neće biti samo to. Unatoč cjeloj protekloj godini, davanju vremena da se stvari slegnu, unatoč i izbjegavanju teme i pokušaju pričanja o nama.. Par glupih pijanih poljubaca je bilo i više nego dosta da pukne prijateljstvo! Jer to je stalno između nas. Ne možemo se ponašat kao prije i nikada nećemo ni moć! Jer nedužni zagrljaj, naslanjanje na rame, sve šta prijateljski mogu napravit s drugima ne mogu s njim a da ne probudi neke misli.. A tako mi fali onaj naš odnos!!
Dalje, moj momak koji je sad neznam di, a ja nemam volje trudit se oko njega... Ponekad ga obožavan, jedva čekan da se vidimo, da ga poljubim, zagrlim.. A nekad mi je dosta svega! Smeta mi. Ne znam se ponašat s njim, neznam kako bi se triba ponašat čovjek koji je s nekim! Živcira me toliko sitnica, Živciran sama sebe s ovom svojom glupom ljubomorom. To njemu nikada neću priznat, ali kopa mene!!
Neznam šta bi sa sobom, ne shvaćam šta mi se događa!
Prošlost me vuče natrag, u doba prije 5 godina. Jedno lice je pred očima i jedno ime na usnama... D.B. Zašto? Da mi je bar i samoj shvatit! Samo usputno spominjanje tog gospodina meni je vratilo sve osjećaje!
A večeras kad sam ga spomenila pred ljudima koji su me znali tada i znaju sad samo su rekli "nemoj, molim te, nemoj opet"... Ne želim opet, ne shvaćam ni sama sebe.. (Otkud ti kao sudbina, kad si davno mene ubila, otkud ti kad sam te sakrio da te ne bih volio!!!) Moja prva i najveća ljubav.. Prati me kao sjena i neda mira. Iskače svako malo da me sjebe na koji sat...!
A ja izvlačim staru kutiju cipela i mislim na tog čovjeka.. Kutiju u koju su spremljeni dnevnici, pjesme, slike... uspomene!
- 23:37 -
utorak, 18.09.2007.
Zadnji post... 26.07.
Skoro pa prije 2 miseca.
Samo toliko vrimena je prošlo od kada sam tvrdila da ga volin.. A sad.. Sad mi je svejedno, niti nemam pojma di je.. Na neki način mi ga je žao.. Jer onaj divni, krasni momak kojeg sam "volila" postao je frustrirana tvrdoglava osoba koja lupa glavom u zid i žali kako nema izlaza, a uopće se ne trudi pronaći ga..
Mi.. on i ja.. gotovo je.. Bez svađa, bez suza, bez kajanja.. Nikad nisam mislila da će tako biti, očekivala sam neka cmizdrekanje.. Naravno, s moje strane! Ali ispalo je sve drugačije, bolje.. Rekao bi Arsen (Dedić); "Ne vraćaj se starim ljubavima, ne kucaj na ista vrata, ugašena tu je vatra..."! Nema povratka niti će ga ikada biti!
Obožavala san ga i to znaju svi koji su bili oko mene, zna i on.. Bila sam i ja njemu nešto, iako ni dan danas ne shvaćam šta.. Jednostavno, imali smo svoj san, svoj svijet a sad smo se probudili oboje. Nekako gorak je osmijeh kad pogledam sadašnju situaciju. Tribala bi bit sritna jer cilo vrime on je bio jak, nedodirljiv a ja slaba, ovisna o njemu... Sada dok on tone ja sam smirena, sigurna.. jača od njega po prvi put. Ali nije mi drago. Nije mi drago gledat kako uništava se, kako ostaje bez snage.. I osjećam se u kurcu što mu se ne javim šta ga niti ne pitam više kako je.. Ali opet.. nikad nije htio moju pomoć i toliko puta sam ga tribala, a on je bio s njom..
Konačno mogu sa sigurnošću reć.. ZBOGOM MALI... Mogu ali neću. Nego ću samo reći DOVIĐENJA PRIJATELJU jer to jesmo i biti ćemo...
A ja sada..
Radin, spavan, polako ulazin u nešto novo s nekim drugim.. S jednim prezgodnim i predobrim momkom kojeg obožavan!
S glupastim smiješkom slušam našu pismu..
Razmišljan o onom prvom poljupcu....
Osjećam da će bit nešto lipo i želin to svim srcem...
ALEN SLAVICA - S TOBOM NAŠAO SAM SREĆU
Šetamo polako pored rijeke
u kasne sate ljubim te
moj anđeo si ti
toliko trebaš mi
Zvijezda sa neba pala je
ko da je znala zbog tebe
moja jedina si ti
puna nježnosti
S tobom našao sam sreću
ti si meni suđena
poželit drugu nikad neću
jer ti si za me rođena
Ljubi me nježno, nježno polako
sama znaš da je bolje tako
tiho pričaj mi o našoj ljubavi
u mojoj duši nemiri
dok si kraj mene ljubljena
moj anđeo si ti toliko trebaš mi!
Proveli smo noći bez sna
u žaru ljubavi
Jer nijedna druga nije ko ti
to zaboravi nije ko ti....
- 22:22 -
četvrtak, 26.07.2007.
volin te...
Jedna zvijezda tako polako je padala, pogledom sam pratila tvoj prst da vidin je. Moja želja bila je da taj tren potraje zauvijek i u sebi sam promislila “Bože volin ga!“
Ne usuđujen ti se to reći na glas. Gledan ti lice, to slatko lice koje obožavan, koje izvlači osmijeh na moje, usne koje ljube najbolje od sviju, i taj par smeđih očiju koje me izluđuje.. oči anđela i vražiji sjaj u njima... Volin te ljubavi. Po prvi put u životu to kažem i dajem ti cijelu sebe, i tijelo i dušu i srce!
Niti godina nije još za nama, a ja ih želim još puno. Želim jutra u kojima ću se buditi uz tebe i noći kad ću zaspati u tvom zagrljaju. Želim dane i sate razgovora i prepucavanja o glupostima i bezbroj večeri u kojima ću dešifrirati tvoje pijane poruke.
Poželila sam da potraje zauvijek i zagrlila te čvršće nego ikada.
Razum i srce su se uvijek borili oko tebe. I ovaj put se razum uključio. Nisam ipak malo zaljubljeno derište, ipak me život nešto naučio. Neće uvijek sve biti divno i krasno kao tada. Samo što sada ne želim misliti na to. Volim te Mali i voljeti ću te...
I ako jednog dana naši putevi se razdvoje ti ćeš zauvijek ostati Moj Mali! Ali nedostajat ćeš mi.... nedostajati će mi poljupci zbog kojih sam drhtala, dodiri zbog kojih mi se koža naježila.....
Ako mi te ukradu, neće moći ukrasti ovu ljubav koju osjećam za tebe...
Ni sjećanja na naše priče, naše noći....
Na naš prvi poljubac kojem smo se smijali puno puta.... onako slatko smotan, preplašen i zbunjen. Na našu prvu noć koju smo dugo željeli oboje i kad smo je napokon dobili bojali smo se toga. Kao dvoje djece koja sve rade po prvi put....
Hvala ti srićo za svaki osmijeh što je bio na mom licu zbog tebe.
Hvala ti bebo na svakom bržem otkucaju srca.
Hvala ti ljubavi što opet virujen i volin.
- 12:39 -
subota, 24.03.2007.
Ispovijed jedne ljubavnice...
Gledala si ga dok se tuširao nakon što je satima bio u tebi i kraj tebe. Kapljice vode ispirale su sa njega i posljednji miris tvoga tijela... Morao je isprati sve tvoje sa sebe jer vraćao se ženi, svojoj ženi... I nikada ti ništa nije obećavao, samo je povremeno uzimao i davao, ali nije znao jedno, nije znao da si ga ti voljela i svaki se put osjećala kao kurva nakon što bi otišao... Do kada ćeš tako moći, davati sebe, a ne tražiti ništa za sebe?! A on će i dalje biti samo to šta je; izvana, odan i vjeran suprug, a u tami tvoje sobe drhtati će u tvom naručju kao malo dijete, a poslije strasti vratiti će se ženi sa kojom ima sve ono što sa tobom nikada neće imati, ima dom.. A ti, draga moja, što ti imaš nakon svih tih godina? Imaš prazan stan, tužno srce i povremeno njega u sebi... Zar je to dovoljno za sreću?!
"Ukrala" sam ovaj tekst s jednog bloga. Nije on jedini, ima ih puno takvih! A meni je više pun kurac tih zgodnih idiota koji gaze sve što dotaknu! Nemam snage.. Uvijek sam slaba..
Ali dosta mi je! Sljedeći put ću bit jača, jača od njega!!! Zbog sebe..
- 21:29 -
Ne znam jesu li prošle 3 ili 4 večeri ili možda još koja više. Izlazim na balkon, naslanjam se na ogradu, palim posljednju cigaretu prije sna i pogledam križ i svjetla kraj njega. Mučim li tako sama sebe? Vjerovatno da! Svaku večer ista navika, sitin se tvojih riči; Palim ih i gasim za tebe, mala! ...(O Bože, kako te mrzim!)... Taj put nije ih bilo, tj. po prvi put svih ovih miseci nisam ih vidila! Sakrila ih je magla i oblaci. Tko zna, možda nisu ni bila upaljena! Nije bitno. Čudan osjećaj! ...(Da mi je vratit ona vrimena!)... Kao da više nema ni mene u tvojim mislima. Osjećala sam se kao djete kojem su oduzeli najdražu igračku! Sama, izgubljena...
Zbunjena.. Po prvi put ne znam kako se zove ovaj osjećaj. Nije ljubav, nije ni zaljubljenost... ...(Ali treban te)... Što si ti? Osveta? Kazna? Za što? Šta san Bogu napravila pa te poslao u moj život?!
Ovaj put nisam poslala prva niti jedan sms, nisam pričala o osjećajima, rekla sam ti; sve je ok, mogu opet kao prije! ...(Lagala san ti)... Mislim da si mi povjerovao.. ...(Ma, ko da je tebi stalo!)... Igraš prejebeno, znaš kad doći, znaš na koji način uzeti što hoćeš i pobjeći prije nego se spomenu osjećaji! Samo jedan želiš čuti, kao dokaz da me još imaš, isti onaj koji često govoriš. ...(Želin te ljubavi)...
Vratio si se u svoju normalu. Posao, cura.. Ha ha ha, postaje presmiješno! Hajde idi, laži sad malo njoj. Ipak si ti uzoran i vjeran momak, zar ne? ...(Gade)... Ma ne živciran se, doć ćeš ti opet.. Ipak, nisam toliko glupa. Nisi ni ti! ...(Tvoja prokleta igračka)... Jako dobro si ti svjestan da si pobjednik! Mogu se zavaravati da sam ovaj put uspijela reći -ne-. Ali gubim sve dok mislim na tebe, dok pišem o tebi i dok odgovaram na tvoje poruke.. ...(Pusti me na miru, molim te!)...
Pretvaraš me u one koje mrzim! Slabe glupače... slabe na tepanja i slatke riječi jednog idiota! ...(A bolno sam svjesna toga)... Idemo dalje.. započela sam tu igru sama,nitko me nije tjerao... Idemo do kraja, gdje god on bio!
- 01:09 -
